Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
6
1Kad su se ljudi namnožili na zemlji i kad su im se rodile kćeri,
2sinovi Božji počeli su da primećuju kako su ljudske kćeri lepe, pa su ih uzimali sebi za žene, sve koje su izabrali.
3Tada je Gospod rekao: „Neće moj Duh doveka trpeti čoveka, jer je on samo telo. Neka mu još sto dvadeset godina.”
4U to vreme, a i kasnije, sinovi Božji imali su odnose s ljudskim kćerima, i one su im rađale sinove na zemlji koji su bili divovi. Bili su to silni ljudi, ljudi na glasu, koji su živeli u staro doba.
5Gospod je video da čovek čini veliko zlo na zemlji i da je svaka misao njegovog srca uvek usmerena ka zlu.
6Tada je Gospod zažalio što je načinio čoveka na zemlji, i osetio je bol u srcu.
7Zato je Gospod rekao: „Zbrisaću s lica zemlje ljude koje sam stvorio, i ljude i stoku i sve životinje što se miču i stvorenja koja lete po nebesima, jer sam zažalio što sam ih načinio.”
8Ali Noje je našao milost u Gospodnjim očima.
9Ovo su događaji iz Nojevog života. Noje je bio pravedan čovek, bezazlen među svojim savremenicima. Noje je hodio sa Bogom.
10Noju su se rodila tri sina: Sim, Ham i Jafet.
11Zemlja se iskvarila u očima Božjim i napunila se nasiljem.
12Bog je pogledao zemlju i ona je bila iskvarena, jer je sav ljudski rod iskvario svoj put na zemlji.
13Posle toga, Bog je rekao Noju: „Vidim da je došlo vreme da učinim kraj svakom stvorenju, jer je zbog njih zemlja puna nasilja; i evo, uništiću ih zajedno sa zemljom.
14Napravi sebi barku od drveta gofera. Napravi pregrade u barci i premaži je iznutra i spolja smolom.
15Napravi je ovako: neka barka bude duga trista lakata, široka pedeset lakata i visoka trideset lakata.
16Na barci napravi prozor, a njen zid neka se završava jedan lakat ispod krova, a ulaz na barci napravi sa strane. Napravi u njoj donji, srednji i gornji sprat.
17A ja ću pustiti vode potopa na zemlju da unište svako stvorenje pod nebesima u kome je dah života. Izginuće sve što je na zemlji.
18A s tobom sklapam savez. Uđi u barku, i s tobom tvoji sinovi i tvoja žena i žene tvojih sinova.
19U barku uvedi po dvoje od svakog stvorenja, od svake životinje, da s tobom ostanu živi. Neka budu muško i žensko.
20Od stvorenja koja lete, po njihovim vrstama, i od stoke po njenim vrstama, od svih životinja što se miču po zemlji po njihovim vrstama, po dvoje neka uđu s tobom da ostanu živi.
21A ti uzmi sa sobom raznovrsnu hranu što se jede i čuvaj je kod sebe, pa neka služi za hranu i tebi i njima.”
22Noje je učinio sve onako kako mu je Bog zapovedio. Učinio je upravo tako.