Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
2
1Tako su bila dovršena nebesa i zemlja i sva njihova vojska.
2Do sedmog dana Bog je dovršio svoje delo koje je načinio, i sedmog dana je počinuo od svih dela koja je načinio.
3I Bog je blagoslovio sedmi dan i posvetio ga, jer je tog dana počinuo od svih svojih dela. Tako je Bog stvorio sve što je nameravao da načini.
4Ovo je zapis o poreklu nebesa i zemlje u vreme kada su stvoreni, onog dana kada je Gospod Bog načinio zemlju i nebo.
Adam i Eva
5Na zemlji još nije bilo poljskog grmlja i još nije niklo poljsko bilje, jer Gospod Bog još nije pustio kišu na zemlju i nije bilo čoveka da obrađuje zemlju.
6Ali sa zemlje se dizala para i natapala svu površinu zemlje.
7Gospod Bog je stvorio čoveka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nozdrve dah života, i čovek je postao živa duša.
8Gospod Bog je zasadio vrt u Edenu, prema istoku, i tamo je smestio čoveka koga je stvorio.
9Tako je Gospod Bog učinio da iz zemlje nikne raznovrsno drveće prijatno za gledanje i čiji je plod dobar za jelo, kao i drvo života usred vrta i drvo spoznanja dobra i zla.
10Iz Edena je tekla reka koja je natapala vrt, i odande se delila u četiri toka.
11Prvom je ime Fison i on teče oko cele zemlje Evile, gde ima zlata.
12Zlato te zemlje je dobro. Tamo ima i smole od bdela i kamena oniksa.
13Drugoj reci je ime Gion i ona teče oko cele zemlje Hus.
14Trećoj reci je ime Hidekel* i ona teče istočno od Asirije. Četvrta reka je Eufrat.
15Gospod Bog je uzeo čoveka i smestio ga u edenski vrt da ga obrađuje i da se brine o njemu.
16Tada je Gospod Bog dao čoveku ovu zapovest: „Sa svakog drveta u vrtu slobodno jedi dok se ne nasitiš.
17Ali s drveta spoznanja dobra i zla ne smeš jesti, jer onog dana kada budeš jeo s njega, sigurno ćeš umreti.”
18Gospod Bog je zatim rekao: „Nije dobro da čovek bude sam. Načiniću mu pomoćnicu da ga dopunjuje.”
19Gospod Bog je od zemlje stvarao sve divlje životinje poljske i sva stvorenja koja lete po nebesima, i dovodio ih je pred čoveka da vidi kako će koje stvorenje nazvati. Kako je čovek nazvao svaku živu dušu, tako joj je bilo ime.
20Tako je čovek davao imena svoj stoci i svim stvorenjima koja lete po nebesima i svim divljim životinjama poljskim, ali se za čoveka nije našla pomoćnica koja bi ga dopunjavala.
21Zato je Gospod Bog pustio dubok san na čoveka, i dok je čovek spavao, uzeo mu je jedno rebro i zatim je to mesto popunio mesom.
22Gospod Bog je od rebra koje je uzeo čoveku načinio ženu i doveo je čoveku.
23Tada je čovek rekao: „Evo napokon kosti od mojih kostiju. I mesa od mog mesa. Neka se zove čovečica, jer je uzeta od čoveka.”
24Zato će čovek ostaviti svog oca i svoju majku i prionuće uz svoju ženu i oni će postati jedno telo.
25Oboje su bili goli, čovek i njegova žena, ali se nisu stideli.